Pisati

Želja da pišem kod mene se javlja pomalo kompulzivno. Kao da mi se utaborila u podsvijesti i uporno iskače iz nje podsjećajući me na svoju prisutnost. Nije da sam ikad bio dobar u pisanju ili da se u meni skriva vrelo ideja koje samo čekaju da ih zapišem - jednostavno ponekad osjetim impuls za pisanje bez jasne vizije o tome kako to izvesti. To se, primjerice, događa dok gledam ili čitam nešto dovoljno zanimljivo. Tada počnem razmišljati o pisanju nekakvog članka ili kritike. Razradim neke ideje u glavi ali kad dođe vrijeme za egzekuciju, pomalo izgubim volju i energiju ili pak nemam vremena. Sve u svemu, motivacija ishlapi i djeluje mi kao da nešto forsiram. Vjerojatno se radi o nedostatku navike, kontinuiteta pisanja. No, kako do navike uz ograničeno vrijeme? Možda treba početi skromno. Nedavno sam čitao jedan blog i svidjela mi se sloboda kojom je pisan, bez pretenzija ali opet stimulativno, slobodno asociranje koje može prerasti u esejistiku, ponekad to može biti poezija ili kratka proza. Također, objavljivanje postova možda može potaknuti da se započeto završi, da se krene na nešto novo umjesto vječnog vraćanja istim idejama te da se redovito piše. Napisano se bez poteškoća može podijeliti s drugima ako je to uopće cilj. Pa pomislih, možda je to način da i ja krenem.